Pornografski film

Dating > Pornografski film

Click here: ※ Pornografski film ※ ♥ Pornografski film

Moderna psihologija smatra da je gledanje ovakvih filmova u periodu , kada se javlja zanmanje za suprotni spol i formiraju seksualni afiniteti, psihološki zdravo pod određenim pretpostavkama. Kvaliteta daje posjetiteljima prvenstveno transparentnost, zbog čega ćete lako birati između snimaka kako snimke tako i filmovi.

Čak i hipoteku na kuću! Odložila sam boce s pivom na derutnu radnu plohu, položila ruke na ramena moga muža i počela ga lagano masirati. Što ako je ta bogatašica zaista bacila oko na njega i odlučila mi ga preoteti? Većina video snimaka se može naći u hardcore kategoriji. A l'Ecu d'Or je zapravo naziv jednog poznatog restorana u Francuskoj, a naslov filma kao da gledaocu postavlja pitanje: gdje biste radije otišli u A l'Ecu d'Or ili u jednu dobru gostionicu u koju se zaputio naš glavni junak?

Naime, do sada je njihov video na pogledalo više od 84. Trenutno smo jedva krpali kraj s krajem, bili pritisnuti dugovima, hipotekom i neplaćenim računima.

Cijeli pornić bestijalnost psi hranjenja žene - Radnja filma opisuje umornog vojnika koji dolazi na randevu sa devojkom koja radi kao kelnerica u jednoj krčmi.

Molim te, donesi mi pivo, Majo - čula sam svoga muža kako me doziva iz svoje radionice. Upravo sam obrisala posljednji tanjur i stavila ga u kuhinjski ormar, objesila krpu o vješalicu na zidu i otpuhnula pramen kose sa čela. Suđe je bilo riješeno, djeca su bila u krevetu, dakle konačno sam se mogla malo opustiti. Tek u ovo doba dana, oko deset navečer, moj muž Damir i ja imali smo vremena jedno za drugo. Otvorila sam dvije boce piva i otišla s njima do radionice. Iza mene je bio naporan dan. Najprije sam morala odvesti psa veterinaru, onda našu mlađu kćer liječniku, a na kraju pozvati majstora da popravi našu vešmašinu koja je odlučila tvrdoglavo štrajkati. Damir je sjedio u radionici na tronošcu i rezbario drvenu kutiju koju je naša četrnaestogodišnja kći trebala dobiti za rođendan. Nismo imali novca za skupe poklone, ali oboje smo znali da će ju ovaj silno razveseliti. Odložila sam boce s pivom na derutnu radnu plohu, položila ruke na ramena moga muža i počela ga lagano masirati. Damir se razveselio mojim riječima. Odvratio je pogled s rezbarenja, utisnuo mi poljubac na usne, a potom povukao gutljaj iz boce. Kakav ti je bio dan? Krešo je bio Damirov prijatelj i kompanjon u poslu. On ga je i nagovorio da napuste poslove kod privatnika na kojima su radili i sami pokrenu automehaničarski obrt. Jedno vrijeme im je posao išao prilično dobro, no posljednjih nekoliko godina jedva da smo krpali kraj s krajem. Ljudi jednostavno nemaju novca, objašnjavao mi je moj muž svoje slabo poslovanje, a ja sam to naravno shvaćala. Takva su vremena, nikome nije lako. Neko vrijeme smo šutke pijuckali svaki svoje pivo, kad je Damir ponovno progovorio. Naravno da nisam imao dijelove za njega, a ona se užasno uzrujala. Zašto nije otišla u servis u kojem inače servisira auto? Uspio sam ga nekako osposobiti, a originalni dio sam naručio — objasnio mi je i ponovo utonuo u svoje misli. Međutim, njegove misli su odlutale tako daleko da nije čuo moje pitanje. Trgnuo se tek kad sam podviknula. Muči me ono što mi je rekla — odgovorio mi je. A što ti je to rekla? Damir nije bio tip koji bi bio sklon gledanju tuđih žena, a ja nisam bila ljubomorna, tako da mi u prvi mah ništa loše nije palo na pamet. Pa ipak, moj muž je odjednom djelovao vidno zbunjen. Počešao se iza uha. Naravno da sam znala. Svi u susjedstvu su znali za nju. Bilo je to impozantno zdanje. Doduše, već dulje vremena prazno i bez vlasnika, ali svejedno fascinantno. Napučila sam usnice i fućnula kroz zube. Pa to je ogromno! Što će joj tolika kućerina? Možda misli od nje napraviti nekakav motel. Ili se baviti seoskim turizmom. Ili… - ovdje sam odjednom zastala. Iako se moj i Damirov odnos uvijek temeljio na uzajamnom povjerenju, sad mi se odjednom upalila lampica za alarm. Što je ta bogata fufa htjela od moga muža? I kakvu mu je to ponudu mogla dati da ga je njome toliko izbezumila? Moj glas mi je odjednom zvučao strano. Postao sam nervozan i nisam uopće znao kako reagirati — rekao je. U ruci mu se ponovno našla drvena kutijica koju je sad zdušno rezbario samo kako me ne bi morao gledati u oči. Ustala sam iz svoje ležaljke i stala ispred svoga muža. Nisam mogla vjerovati vlastitim ušima. Zaista nisam mogla vjerovati da se takvo što uistinu moglo dogoditi. Damir, doduše, nikad nije imao bujnu maštu, no sad je bilo očito da fantazira. Kao ono - imam lijepo mišićavo tijelo, i tome slično! Gledajući ga i slušajući, ostala sam frapirana. Jednostavno nisam znala kako reagirati. Situacija je bila toliko bizarna da nisam znala bih li se smijala, ili plakala. Damir je bio zgodan muškarac, to bez daljnjega. Visok, vitak, plavokos, uskih bokova i širokih ramena. Mogla sam naravno zamisliti da ga je neka razmažena bogatašica smatrala atraktivnim i poželjela imati u svom krevetu. Ali, on je bio moj muž! Poznavali smo se još od srednje škole i ja sam mu bila prva i jedina djevojka. S obzirom na Damirovu povučenost kad su u pitanju žene, čisto sam sumnjala da bi on uopće znao što započeti s nekom drugom osim mene. Barem sam se tome nadala. Po prvi put otkako sam poznavala moga muža osjetila sam strah da bih ga mogla izgubiti. Što ako je ta bogatašica zaista bacila oko na njega i odlučila mi ga preoteti? Naravno da sam znala da ono što sam upravo rekla nema nikakvog smisla. Ako je ta žena bila bogata, onda joj nije bila sila plaćati popravke auta u naturi! Ipak, Damir se smjesta složio s mojom verzijom. U petak, kad ponovno dođe, jer bi tada trebao stići dio koji sam joj naručio, sigurno će se obrušiti na Krešu. Mislila je ponovo doći? U želucu sam osjetila grč i piva koju sam upravo popila digla mi se do grla. Nije slutilo na dobro. I dok se Damir nastavio zabavljati s kutijom za našu kćer, ja sam utonula u razmišljanje. Još do prije nepunih sat vremena jedina briga koju sam imala u životu bile su financije. No, sad, u usporedbi s ovime što se događalo pred mojim očima, neplaćeni računi činili su se potpuno beznačajnima. Tri dana kasnije, Damir je ponovo spomenuo bogatašicu. Upravo sam legla u krevet s maskom od krastavaca na licu, kad me upitao. Kao da bih je ikad mogla zaboraviti, pomislila sam smjesta iznervirana. Pogotovo nakon saznanja da je htjela odvući moga muža u krevet! Štoviše, imala sam osjećaj da su mi se na spomen njena lika krastavci na licu ukiselili. Dio koji sam naručio nije doduše još uvijek stigao, ali ona se zbog toga nije naročito uzrujavala. Raspričala se o kući koju je u međuvremenu kupila i ponudila mi da joj dođem obaviti neke radove na njoj. Rekla je da će mi to dobro platiti. Poslušaj sad ovo: dvjesto kuna po satu! Ovdje se Damir nasmijao. Za samo par sati mogao bih zaraditi kao za nekoliko dana u radionici! Taj bi nam novac dobro došao. Prešla sam jezikom preko suhih usnica. Bio bih glup da propustim takvu priliku! I to samo zato jer ti nemaš povjerenja u mene! Njegove riječi su me povrijedile. Ne radi se tu o povjerenju prema tebi. Naravno da ti vjerujem. Samo… Oči su mi se ispunile suzama. Bilo je očito da mu idem na živce. Taj novac će nam pokriti sve one račune koji nam se gomilaju u ladici. I dalje sam se borila sa suzama. Uvidjevši da nećemo postići nikakav sporazum, Damir mi je okrenuo leđa i tu je diskusija završila. Što se mene ticalo, ja sam bila izvan sebe od uzrujanosti. Zar je on stvarno bio toliko slijep da nije vidio kako to nije nikakav bezazlen prijedlog za radove na kući nego čista nemoralna ponuda! Naravno da toj skorojevićki nisu trebale nikakve druge usluge od moga muža osim onih koje je već i ranije spomenula - seksualnih! Ne znam uopće kako sam te večeri zaspala. Odjednom mi se događalo ono što se događalo većini mojih prijateljica, a za što sam ja bila uvjerena da se meni neće nikad dogoditi: brinula sam se za svoj brak. Sljedećeg dana sam, valjda na sreću, ponovo bila toliko zaokupljena tekućim obvezama da sam potpuno zaboravila na ružni incident iz radionice koji me onoliko uzrujao. Našoj mlađoj kćeri je ponovo porasla temperatura i ponovo sam morala s njom liječniku. Potom sam tog istog popodneva imala roditeljski sastanak za stariju kćer, a predvečer me dočekalo brdo kućanskih poslova. Na kraju dana bila sam toliko slomljena da nisam više imala snage misliti ni o čemu. Neugodna priča s bogatašicom koja je bacila oko na moga muža pala mi je na pamet tek kad je Damir kasno uvečer ušao u kuću. Za razliku od mog, njegovo lice je blistalo. Ovako raspoloženog na kraju radnoga dana nisam ga još nikad vidjela. Znači, ipak je ponovo došla u radionicu, ta napasnica! Već sam bila spremna na paljbu, kad je uslijedio nastavak koji me iznenadio. E, to stvarno nisam očekivala. Damir mi je cijelo vrijeme pričao o pohotnoj bogatašici koja ga je obasipala komplimentima i dala mu nemoralnu ponudu. Da takva može imati i muža, to mi nikad nije palo na pamet. No, moram priznati da me ta vijest odmah malo umirila. Što je ovaj put htjela? Konačno sam joj ugradio onaj originalni dio koji sam naručio, a ona mi je još jednom ponovila da joj zaista treba pomoć u kući o kojoj mi je govorila. Napeto sam iščekivala nastavak. Što si joj ti na to odgovorio? Rekao sam joj da se moja žena ne slaže s time da ja radim kod nje, a ona je rekla da možeš slobodno i ti doći sa mnom. Mom čuđenju oko te cijele sulude situacije nije bilo kraja. Damir je taman zaustio da će nešto reći, kad ga je u pola riječi prekinuo dolazak naše starije kćeri u kuhinju. Mama i ja imamo, naime, nekakvog posla — rekao joj je. Iznos koji je spomenuo zvučao je doduše primamljivo, no nešto mi je govorilo da mi se nastavak koji je ležao na vrhu Damirovih usana neće svidjeti. On je još malo pričekao da Mia popije čašu mlijeka i izađe iz kuhinje, a potom se ponovo okrenuo prema meni. Budući da toga navodno ima čitavo brdo, treba im netko tko će im pomoći pri unošenju kutija u kuću i raspakiravanju. Naivnost moga muža me ponekad mogla dovesti do ludila. U vrijeme kad se radnicima za takve poslove plaćalo pedesetak kuna po satu, on je povjerovao da će dobiti nekoliko tisuća kuna! Kakvo je to uopće bilo ime? Umjetničko, rekao je Damir. Nisu li umjetnici uvijek bili prije neshvaćeni i siromašni nego li da su vozili bijesne aute i kupovali vile? Kakva li je samo ona bila umjetnica, da mi je bilo znati! Rekla je da se pogrešno izrazila i da je ona, kao umjetnica, moje tijelo promatrala isključivo kao model. Što sad ona zapravo očekuje od tebe? Da ćeš joj pozirati gol? Već sam ti rekao: trebamo joj samo pomoći pri istovaru i raspakiravanju stvari. Rezignirano sam se stisnula na stolcu. Nisam htjela razmišljati poput nekakve zatucane malograđanke, a opet - nisam mogla biti niti toliko liberalna kako je to Damir tražio od mene. Na kraju sam klimnula glavom, ni ne sluteći u kojoj će mjeri taj moj pristanak promijeniti naše živote. U subotu ujutro, kako je bilo i dogovoreno, odvezli smo djecu Damirovim roditeljima, a potom se uputili prema kući na brežuljku. Damir je parkirao auto na širokom prilazu, nakon čega smo se ruku pod ruku uspeli stepenicama do ulaznih vrata. Čekali smo nekoliko trenutaka prije nego što se na njima pojavila vlasnica. Srdačno nas je pozdravila, a meni se predstavila. Dok mi se obraćala, buljila sam u nju kao tele u šarena vrata. Ta Emanuela bila je najljepša žena koju sam ikad u životu vidjela! Bakreno crvena kosa sezala joj je u blagim uvojcima gotovo do struka, imala je prekrasne zelene oči, blistav osmijeh i fantastično tijelo. Ima gore na katu nekog posla — objasnila nam je, a potom se obratila meni. Daleko od toga da sam konzervativna, ali s Emanuelinim nekonvencionalnim pristupom teško sam se snalazila. Iako zbunjena, ipak sam se uspjela prisiliti na blijedi smiješak. Naša je domaćica na sebi imala svilenu haljinu i sandale s visokim potpeticama. Izgledala je prije kao da je spremna za nekakvu zabavu nego li na selidbu i gledajući je nisam mogla ne zapitati se kako misli u takvom izdanju nositi kutije. Taman kad sam, ne bez zlobe, pomislila kako je Emanuelin muž zasigurno stari, debeli i ćelavi bogataš koji joj financira sav taj luksuz, na stepenicama sam ugledala muškarca kako silazi. Bio je mlad, visok, zgodan, u svijetlim hlačama i bijeloj košulji. Uglavnom, miljama daleko od moje predodžbe! Iako mi se srdačno smiješio, to mi nije mnogo pomoglo da se opustim. Nešto u toj cjelokupnoj situaciji nije bilo kako treba. Još jedino nisam znala - što. Ti si sigurno Maja — rekao je ispruživši ruku prema meni. Taj Leo je bio nevjerojatno zgodan, i sad mi je odjednom bilo žao što si tog jutra nisam dala više truda oko svog izgleda. Sa trideset i dvije godine izgledala sam još uvijek dobro i bez teške šminke, no ovaj par je izgledao kao da je iskočio s naslovnice nekog žurnala. Što kažeš, Majo, da ti pođeš gore sa mnom, a da Damir pomogne ovdje Eli? Emanuela, koju je njezin muž od milja zvao Ela, klimnula je s odobravanjem glavom, a Leo i ja se odmah potom uputili uza stepenice na prvi kat. Samo, nemam nikad dovoljno vremena za njih — nadodala sam bez da me išta pitao. Trenutak kasnije nalazili smo se u dvorani u koju bi stala gotovo cijela naša kuća. Plafon je bio visok sigurno tri metra, a kroz visoke zaobljene prozore padalo je svjetlo na uglancan pod. Naši koraci su odzvanjali kroz prazan prostor. Na jednom dijelu dvorane bile su montirane kamere. Njegov glas je u velikom prostoru zvučao još dublje i uzbudljivije. Ja režiram, a ona se brine oko poslovnog dijela. Traženja talenata i tome slično. Preda mnom je, dakle, stajao pravi režiser od krvi i mesa! Moram priznati da me se ta spoznaja duboko dojmila. Klimnula sam glavom i pravila se kao da sam sve shvatila. Tko zna, jesu li dobili kakve nagrade za svoj rad, pitala sam se. Čak štoviše, mislim da biste mogli biti idealan par za moj novi film. Osjećala sam se toliko polaskanom da mi se niti u jednom trenutku nije učinilo neobičnim to što se jedan režiser zanima za dvoje nepoznatih amatera. Već sam mogla vidjeti sebe na filmskom platnu i ljubomoru svojih prijateljica. Leo je zatresao glavom. Vidim te u svili, ili zlatnom šifonu. Možda čak bijeloj koži! U glavi mi se zavrtjelo. Nisam mogla vjerovati da me Leo smatra lijepom. Još uvijek je držao moju ruku u svojoj kad me upitao: - Znaš li koliko se dobiva za takav jedan film? S tim bismo novcem mogli otplatiti sve dugove koje smo imali. Čak i hipoteku na kuću! Mogli bismo konačno imati onakvu vrstu financijske slobode o kakvoj smo uvijek sanjali. Moje uzbuđenje je Lea vidno zabavljalo. Šeretski se nasmiješio i potapšao me po ramenu. Idemo onda baciti pogled na scenarij. Otišli smo do kamera na drugom kraju dvorane. Leo je uzeo sa stolca uvezeni rukopis i pružio mi ga. Ja se začas vraćam — rekao mi je. Bacila sam se na mekane jastuke, nagnula glavu unatrag i na trenutak zaklopila oči. Dvadeset tisuća eura, zarađenih tek tako. Osjećala sam se kao da sam upravo osvojila glavni zgoditak na lotu! Samo da ne moram raditi ništa ilegalno za taj novac, prošlo mi je kroz glavu. Ma ne, odagnala sam tu misao smjesta od sebe. Što je moglo biti ilegalno u snimanju kratkih filmova? Otvorila sam oči, okrenula prvu stranicu i — lecnula se. Već sam naslov odavao je sve. Istog trena bacila sam rukopis na pod kao oparena. Kako sam samo mogla biti tako naivna? Damir i ja smo uletjeli poput totalnih glupana u paukovu mrežu! Ne, zapravo je za sve glavni krivac bio Damir! Ja od početka nisam vjerovala toj Emanueli. Umjetnica — možeš mislit'. Jesi li saznala prekrasne novosti? Što misliš o tome? Moje smrknuto lice govorilo je više od tisuću riječi. Ali, to se nije dogodilo. Zar ti Leo nije rekao za film? Podigla sam rukopis koji sam malo prije ispustila na pod i bacila ga mome mužu u krilo. Štoviše, zvuči baš uzbudljivo. Već nas vidim kao slavne zvijezde! Ni u najluđim snovima ne bih nikad pomislila da bi Damir mogao pristati na takvo što. To jednostavno nije bilo normalno! Odgurnula sam njegovu ruku koja se u nekom trenutku našla na mom koljenu i ustala. Odvest ću se doma — rekla sam i ispružila ruku prema njemu. Zamisli samo: dvadeset tisuća eura. To je bila istina. Trenutno smo jedva krpali kraj s krajem, bili pritisnuti dugovima, hipotekom i neplaćenim računima. Taj novac bi sve to riješio jednim udarcem. Sad bismo taj tvoj san mogli ostvariti kao od šale. Svakakve želje bismo si mogli ispuniti. Sjetila sam se koliko sam željela novu kuhinju. Jednu od onih kakvih su bili puni prospekti i časopisi o uređenju stana. I novi dnevni boravak! Možda kožne fotelje umjesto ovih naših derutnih, koje smo naslijedili još od Damirove bake. Djevojčicama bismo mogli kupiti novi namještaj za njihovu sobu. Ma, mogli bismo proširiti kuću tako da svaka ima svoju sobu! Pri pomisli na naše kćeri, oblak sa željama koji je rastao iznad moje glave u trenu se rasprsnuo. A tu razmišljamo da snimamo nekakve pornografske gadarije! Uvidjevši moju odlučnost, Damir je gurnuo ruku u džep od hlača i spustio ključeve od auta na moj dlan. No, onda je rekao nešto što me doslovce skamenilo. Nije to valjda mislio ozbiljno? E to nije smio reći. On i ja smo imali dogovor da u naše svađe ne uplićemo naše roditelje. Pogotovo ne njegovu posesivnu mamu i mog zaista konzervativnog oca. Godinama smo lijepo funkcionirali pridržavajući se tog sporazuma, a sad ga je on prekršio. Zbog te, te drolje! Oči su mi se ispunile suzama. Samo ću snimiti film! Da, i to gol u krevetu s drugom ženom! Nikad se u životu nisam osjećala toliko povrijeđenom. Nisam mogla vjerovati da moj muž zaista namjerava sudjelovati u tom suludom projektu. Zar nije razmišljao o tome kako će to izgledati ako ga prepozna neka od njegovih mušterija? Kako bi to bilo ponižavajuće! O našim kćerima nisam smjela ni razmišljati. Kako bi one reagirale da vide tatu u vrućim scenama s tuđom ženom! Damir mi je brzo prišao i privio me u naručje. Znaš to, zar ne? Ili sam barem mislila da znam. Nakon ovoga što nam se upravo događalo nisam više bila sigurna ni u što. Dosta mi je te vječite brige hoćemo li skupiti dovoljno za otplatu hipoteke, hoćemo li imati za režije ili će nam iskopčati struju. Kao onda, prošle godine, sjećaš se. Naravno da sam se sjećala. Bila je to krajnje stresna situacija kad nam se škrinja počela odmrzavati i kad smo uvečer morali hodati po kući sa svijećama. Stresla sam se pri pomisli na to. Nisam smio spominjati Elu. Ali, nisam znao kako te spriječiti da odeš. Molim te, pokušaj meni za ljubav! Taj novac će nam promijeniti život. Moći ćemo riješiti toliko stvari koje nas sad pritišću, ispuniti toliko snova. Njegov iskren, molećiv pogled i njegovi poljupci učinili su svoje. Odjednom sam osjećala da sam za svog muža spremna učiniti sve. Jedina zapreka bile su još… - Nika i Mia. Jesi li mislio na njih? Što da njima jednoga dana dođe takav materijal u ruke? Uostalom, to se uopće ne snima za naše tržište nego se distribuira u inozemstvo. Ali zvučalo je dobro. Još kad mi je rekao da će možda takvo što pozitivno utjecati na naš ljubavni život koji je, ruku na srce, unatoč našim mladim godinama u posljednje vrijeme poprilično patio zbog svakodnevnih problema, osjećala sam kako počinjem popuštati. Nisam mogla vjerovati da ću se zaista dati nagovoriti na takvo što, pogotovo ne od vlastitog muža! Zamisli, ljubavi, za samo tjedan dana imat ćemo pravo malo bogatstvo u džepu! Film će otići u inozemstvo, a ti, ja i cure uživat ćemo ovo ljeto na kruzeru - bez hipoteke i bez dugova! Tim me riječima uspio definitivno pridobiti. Tog istog popodneva Damir i ja smo potpisali ugovor i dobili kratak tečaj kako se kretati pred kamerama. Radnja se trebala odvijati — gle čuda — u automehaničarskoj radionici, a žena koja bi došla po rezervne dijelove dobila bi zapravo nešto drugo. Scenarij me i suviše podsjećao na prvi susret između Ele i Damira, i to me smetalo. A onda je krenulo i snimanje. Damir i ja smo vodili ljubav kao i inače, samo ovaj put pred kamerama. Osim toga, sada smo to umjesto u krevetu činili na haubi od auta ili na radnom stolu u insceniranoj automehaničarskoj radionici. Na vlastitu sramotu morala sam priznati samoj sebi da sam čak uživala u snimanju takvih scena. Leo i Ela bili su vrlo profesionalni i nikad nisu rekli ili učinili ništa što bi izazvalo nelagodu kod nas. Prije nego što smo završili sa snimanjem, Damir nam je uplatio krstarenje brodom po Sredozemlju. Kad je snimanje završilo, Ela i Leo platili su nam čak dodatni bonus, toliko su bili zadovoljni nama. Na začuđena pitanja obitelji i prijatelja odakle nam odjednom toliki novac, odgovarali smo da smo ga osvojili na lotu. U neku ruku, sve smo to upravo tako i doživljavali — kao dobitak na igrama na sreću. Kolika je, naime, bila vjerojatnost da netko poput Ele i Lea ušeta u zabačenu automehaničarsku radionicu i ponudi frustriranom bračnom paru na srebrnom pladnju iskupljenje od dugova i hipoteke? Ja osobno ne znam ni dan-danas, iako su od tada prošle dvije godine, što bih o svemu tome mislila. Naravno da se ne ponosim time što sam učinila. Netko bi se zgražao nad ovakvim činom pristojnog para, koji još povrh svega ima i malodobnu djecu. Takve reakcije ne bih nikome zamjerila, budući da sam i sama u početku reagirala na sličan način. Međutim, kad se danas osvrnem unatrag, ne mogu reći da zbog ičega žalim. Naprotiv, mislim da je to što sam prihvatila snimiti taj film bila jedna od najboljih odluka u mom životu. Uvjerena sam da ponekad jednostavno treba probiti ustaljene okvire u vlastitom životu. Realno gledano, Damir i ja nismo učinili ništa nemoralno ili štetno po bilo koga. Ono što smo mi pristali učiniti javno, milijuni ljudi diljem svijeta rade svakoga dana. Osim toga, nakon snimanja spornog filma naš se život u svakom pogledu poboljšao. Ne samo da smo se riješili dugova i ispunili si neke želje koje su nam se ranije činile nedostižnima, već je i u naš ljubavni život ušlo novo uzbuđenje. Takvo da bih bila spremna sve ponoviti samo kad bi nam netko ponudio snimanje takvog filma. Nadam se da ću uvijek razmišljati kao sad i da se nikad više neću dati ukalupiti u malograđanski način razmišljanja. Jer, život je jedan i u njemu treba uživati — hrabro i punim plućima!